Malo šta bismo znali o Bosni u 13. stoljeću da se nije Kurija tada jako zainteresirala za vjersku situaciju u njoj.
Novo izdanje u biblioteci Memento izdavačke kuće Dram radosti, knjiga Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku autora dr. Dženana Dautovića, iznimno je vrijedan doprinos bosanskoj medievistici, kao “monografska studija o jednom veoma važnom tematskom području iz bosanske historije, koje do sada nije obrađivano sistematski”.
Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku prvo je djelo koje na jednom mjestu obuhvata sve faze bosansko-papinskih odnosa.
U djelu sintetskog karaktera, kroz pet poglavlja i uvodni dio, obrađeno je gotovo hiljadu godina prošlosti, od kasne antike do sredine 15. stoljeća, od čega 283 godine povijesti popraćene pisanim dokumentima (1180–1463). ). Ovakav pristup dao je uvid u evoluciju odnosa Bosne i centra zapadnog kršćanstva, dok su određene pojedinosti neizbježno morale biti izostavljene iz cjelokupne slike.
Knjiga ima izraženu specijalističku notu, koja se ogleda u fokusu na kontakte Bosne s poglavarom Rimske crkve i njegovom kancelarijom.
Metodološki principi primijenjeni u ovom radu jesu hronologija, kontekstualizacija i komparacija, uz povremenu upotrebu case-study.
Izvorna podloga na kojoj je nastala ova knjiga, s izuzetkom pokoje domaće povelje i nekoliko vijesti iz Dubrovnika, gotovo je u potpunosti papinske provenijencije. Pisma bosanskih vladara Rimskoj kuriji nisu sačuvana, što zbog uništavanja na bosanskoj strani, što zbog kancelarijske prakse na Kuriji da čuvaju samo papinski odgovor.
Osam godina nakon prvog arhivskog istraživanja u Vatikanu i šest godina poslije promocije u doktora historijskih nauka s disertacijom “Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku“, autor je ponovo 2023. godine proučavao registre papinskih pisama (sačuvani prema nazivima: vatikanski (Reg. Vat.), avinjonski (Reg. Aven.) i lateranski (Reg. Lat.) u Apostolskom vatikanskom arhivu(Archivio Apostolico Vaticano), nekadašnji Tajni vatikanski arhiv (Archivio Segreto Vaticano), kao građu na osnovu koje je rukopis doktorske radnje preradio i proširio, stvarajući time ovu knjigu.
Dr. Dautović prevashodno se zanima za političku dimenziju odnosa srednjovjekovnog Papinstva s Bosnom, a religiju, teologiju i njihove diskurse posmatra samo kao medije kroz koje su se odvijali diplomatski odnosi bosanskog i papinskog dvora.
Autor razmatra ključne periode bosansko-papinskih odnosa: ”prethistorijski period”, ”period denuncijacija”, ”period zova križarskog oružja”, ”period pokretanja franjevačke misije”, ”period rekatolizacije zemlje”.
Najvećim dijelom bosansko-papinskih odnosa provlači se apsolutna dominacija antiheretičkog diskursa, a autor teži dokazati da bosanska država nije bila neko čudo neviđeno na geopolitičkoj karti Europe svoga vremena, koja je zbog odbrane heretika došla do posebnog statusa na Kuriji. Za razumijevanje metodološkog koncepta rada značajno je shvatiti i odnos srednjovjekovnog vremena prema religiji. U mentalitetu srednjovjekovnog čovjeka religija je imala ključnu ulogu u objašnjenju svih dešavanja iz njegove okoline i takva je se postavka održala sve do industrijske revolucije.
Dautovićeva knjiga predstavlja doprinos budućim istraživačima u vidu objavljivanja arhivskih signatura, koje do sada uglavnom nisu objavljivane. Iako to nije uobičajena praksa u naučnim izdanjima, signature u napomenama ovog izdanja su boldirane, kao njihovo isticanje među drugim informacijama.
Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku primjer je kako se naučno, istoriografsko djelo može pisati stilom i jezičkim izrazom koji predstavlja čitalački užitak.
“Uloga Rimske kurije u razvoju srednjovjekovne bosanske države tema je od prvorazrednog značaja, te se nadamo da smo je uspjeli barem u nekim segmentima osvjetliti, barem neke nedoumice razriješiti i neke zablude ukloniti.”